Dame i gospodo
Poštovani i cenjeni
Na svim meridijanima prosečnosti
Duboko uvažavani
Dozvolite mi da u svoju odbranu
Kažem nešto malo reči
Možete me osporavati
Kao nekog ko je pokušao da piše
I time se bavio dugo i uzaludno
Možete moje pesme
Izvrtati i vešati
Na stubove srama
(čijeg – to će već vreme utvrditi)
Možete izvrtati ruglu
Pokušaj da do vas doprem
Nekom mišlju
Koju sam trapavo napisala
I sasvim sigurno
Uobraženo je nazvala pesmom
Sve to možete
Ali ne možete osporiti moj osmeh
Ni ove oči ni vid moj
Ni ovu ljubav koju nosim
Prema malom običnom čoveku
Sa džepovima punim nevolja
Prema reci i vodi
Nebu i ptici
Prema vetru i vatri
Prema životu i pesmi
Ja ću i dalje živeti i pisati
I to je još jedna stvar
Koju ne možete da osporite
Jer iako glumite bogove i sudije
Reč nije od vas potekla
...svejedno ostajem. Žilavost i otpornost posebnom, pjesničkom snagom ogoljena. Neobično zanimljivu i dobru pjesmu ne pročitah samo jednom. Bravo!
Lijep pozdrav:)
Da, Mirko... pisanje je potreba... I ma koliko osporavana bila, pesma, reč kao izraz jednostavno mora da se kaže... Hvala ti od srca!
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!