
Zima je
dok otvaram vrata
dolazeći
na tvoj pol
iz isto takvog
samo na drugome
kraju hladnoće,
u utrobi me strah
posmatrajući svoju nemoć
kada riječi
skrivaš u zaton
da ne uđe vjetar
da ne rastjera
jeku tišine,
sićušniji sam
od najsićušnijeg
da te vratim
da ne odeš zauvijek
a jeke nikada
neće stati
dok ne budem znao
kako ti je
hvala ti salke, za mnoge pesmi, za to posebej
<3
pi
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: salke
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!