Jutros sam se probudio slan
i opet sasvim tvoj
možda sam sanjao konje
galopirajuće iznad mora
a galebove iznad njih
u kriku
i svu tu kriptografiju
neba u valu
algebru algi
i šutljivih planktona
tvoje usne bile su
na mom vratu
dok sam izranjao
kao dječak
iz morske trave
s očima odraguljenim
i silno iskrećim
u odsjaju
tajnovitih dubina
još uvijek me voliš
pitala si me
kao i svakog jutra
glasom mliječnim od dana
jezikom slanim
od ježeće kože
vani svitao je
veličanstven san.
Veličanstven, neiskazan domet i ljepota poezije...
Što je to?
Dovoljno je, sasvim sigurno je dovoljno pročitati poetski uradak, opus, knjigu (ili knjige) Duška Babića i imati odgovor!
Hvala, Duško, na užitku čitanja...!
Prelepo, Duško. Vsaka Ljubezen je svitanje. Svetlo. Sveto.
( Kajne? :)
Lep pozdrav,
Majda
Hvala Mirko i Majda, divni prijatelji poezije !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!