i danas zaglavljena između
griga i ofembaha biram
da prepustim se
reci gde se valja
magla tmasta i čudna
osećam traži duše
raši i novici dopušta
da se sami snađu
u koži očevinskoj
tami naboranog moloha: dunav
zagrcnut od smeha i sipljivog kašlja
čvrsto drži nas
u svojoj šaci
Napomene:
* moloh = bog sunca i rata kod starih Semićana, poštovan kod Jevreja koji su mu u Palestini prinosili ljudske žrtve, najčešće prvorođenu decu
* Raša = Raša Livada, pesnik iz Zemuna
* Novica = Novica Tadić, pesnik iz Zemuna
Jagoda dober večer
Globoka. Pustiti duše, da se same najdejo... . Se, vedno, v tišini,
v tako gosti temi in popolni tišini, kjer je dovolj za poslušanje zraka.
In reka pelje naprej, vedno.
Odlična si.
Lep večer,
Irena
Hvala, draga Irena! :)
Srdačno, Jagoda
Rahla kot meglice in prividi, kot glasba in tok reke, ki nas čvrsto drži v megličastem ovoju ... čestitke,
Ana
Hvala, draga Ana. Raduje me tvoj utisak!
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!