Bez puta, oznaka i sto čuda,
samo broj koraka,
graške znoja...
Umivam ti sada lice,
Tebe čekam.
U selu je sve spremno,
pod zalaskom sunca
toplo ime tvoje, čežnja podrhtava.
Guši se trava od mojih reči,
svečano je čekanje, daire su nakit oko ruke.
U skloništu od nemira,
popravljam kike, da se kosa ne zapetlja
oko štita tvoga naručja.
Beskrajna je pesma,
Tebe čekam.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!