Tko to korača u tvojim cipelama?
I čija li je duša ispod tvog kaputa?
Ni šešir ne stoji nakrivljen ko mjesec.
Opet si htio biti sretan.
Rekoh ti već, ti si jedan od onih
od kojeg ptice lete
i kojeg lišće zaobilazi
dok u misli pada.
Ti put svoj nemaš,
jer tvoj put
posvud se krvi sa zemljom
i s nebom, i sa samim tobom.
Opet si htio biti sretan.
Zavolio si ženu krštenu u sreći.
Njene ruke nisu praštale
tvoje gladi nježnosti i odmora.
Zapamti, tvoje su klupe
u najsjenovitijim parkovima.
Tamo se ni mrtvi ne traže.
Opet si htio biti sretan.
I opet te vidim kako sjediš
s kišobranim u lijevoj ruci
pod vodoskokom sred svog trga,
dok desnom čupaš srce
za koji zlatnik da ti
prolaznici ubace.
Ne vraćaj ga u lijes svojih grudi.
Zar ne shvaćaš?
To je sreća.
Ostanem bez riječi. Nigdje i svugdje, sve kada je ništa. Čestitam Nikito, majstorsko djelo.
Lijep pozdrav, salke
Čitam i čitam i opet čitam, nijema i očarana, izvrsnošću tvoje poezije!!!
Murti, srce moje, hvala!
Pesem o prehajanju, ki se s svojimi podobami globoko zasidra v bralčevo notranjost: podobe izvabljajo asociacije na minevanje, na lastne sledi in mimobežnosti z drugimi, na iskanje sreče, ki jo moraš samo videti, ker je znotraj ... čestitke,
Ana
♡ Prelepa pesem, čestitam!
Iskrene čestitke Nikita!
Lp, Igor
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!