I kad pronikneš
u sve tajne proljeća
gdje niču uz rijeku
mladice vrba
k'o iz ciganskog srca
a perunike kraljuju
dugim vratovima
i baroknim glavama
nad nebom samim
čak i noću
kad se čini
da će njemu uzletjet
u žaru ljepote
a životinje željne mladosti
napajaju se jezikom žednim
u sjeni
i bez glasa
na izvoru hirovite sreće
pa i tada
ostat će ti bol
što saznati ne znadeš
nit' ćeš ikad
kako to žena
u grudi
svo proljeće
prstima lakšim od sna
sprema.
Lepa pesem, Duško. Naj ti ženski lik v njej še dolgo polni poletja, čeprav tej občutljivi duši zlepa ne prideš do dna.
Čao
A
Hvala na lijepim riječima draga Andrejka !
lp,Duško
Ni za kaj, Duško. Pisanje je tudi branje, in je dojemanje lastne rasti v modrost, kajne?
Naredi si lepo popoldne
A
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!