At od ahata, ahata tvojih šuma,
grive očešljane na tvom ahat kamu,
at od ahata, ahata moga mora,
ahata, ahata svevišnjega.
Po njem’ riječ mi šapućeš,
ahat riječ od ahat oka svojega.
Njem’ u grivu
ja ahat mirtu zadijevam,
ahat mirtu saharku
moga doma velebna.
At od ahata, ahata tvojih šuma,
nosi mene od ahata,
ahat hladna mramora,
tebi, mojoj riječi plavetnoj.
Pod lišćem da me uzibaš
u svojoj gori ahatnoj,
ljubom da me učiniš,
nad ahat kamom ožališ,
u mom Žalu umiriš.
Ahate moj,
moj bol ahate.
Pesem kot zaklinjanje ali naricanje, verzi naraščajo v slavospev in v (samo)darovanje, podobe so izrazite, čiste in hkrati simbolne ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!