Jednom sam i ja bio Poezija
ljudi su me nosili
svuda sa sobom
čitali me i uzvikivali
kao da će umrijeti bez mene
neki su me čupali
vadili dva tri nevažna stiha
iz mog tijela
ali tako slatka i zavodljiva
da im se činilo
da je to baš to
da je tu svega smisao
dok su me žene držale
rastvorenog
na svojim bijelim trbusima
među sjajnim bedrima
preko pupaka preko grudiju
i uzdisale kao da rađaju svjetlost
toliko svijetlu i naranđastu
da su im usne bridjele od nesna
od želje da blude s nepoznatim
ljubavnicima
da se ne bude
da budu ono što čute u sebi
a nije im dato da o tome
govore u slobodi
pa su mene pronašle
mene - Poeziju
da govorim
u njihovo divno ime.

Duško Babić