Kada kob uruši se u čovjeka,
a zvjezdani um posrče
ostatke stvarnosti iz očiju,
postajemo precipitat
Marijanske brazde Svemira
iz čijih vrulja šiklja vrijeme
odmrznuto od božanskog ludila.
"...iz čijih vrulja šiklja vrijeme
odmrznuto od božanskog ludila"
Ovo sam izdvojio iz tvoje sjajne pjesme jer me ošinula, kako to mi ljudi zovemo, ograničenost, nemoć...
uf, nasula si izžetke
lp od prahu :)
Hvala, Irena! Zagrljaj.
Kako globoko je treba, da bi se zavedli izvora časa in sebe ... navdihujoča pesem, ki je nadčasna - čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!