Od mojih jutara otuđile su se
lađe bijelih koralja i malpaške vile.
Sa istočnog prozora slušam
zazivanje borova entova,
vidara i čuvara moga križa.
Iz pukotina odmetnutih suza
izviru ostaci djetinjstva
okusa crnih murvi i
dozorenih smokava.
Od mojih jutara otuđio se
ovaj dio zemlje
kojim hoda Bog
nevidljiv u Suncu.
Pesem z izjemno atmosfero: v njej je sedaj in preteklost in prihodnost - privid otroštva in nevidnega boga, ki izginja v soncu ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!