
ja sam rođen s nekom teškom greškom
svaku buru prebrodim sa smeškom
***
stihovi su deca noćnih sanja
okrnji ih malko svetlost danja
ipak, dosta i ono što osta
od ponoći setna pesma posta
rimuje se slovo i olovo
rimuje se tuga i preduga
kad postavim neko zlatno platno
uvek mi se zaljulja k'o klatno
ako dodam kakvu svoju boju
ona zoru ne dočeka moju
rimuje se olovo i slovo
rimuje se preduga i tuga
***
i sad živim sa tom teškom greškom
svaku suzu nadoknadim smeškom
Ponekad nam se stvari i događaji u životu rimaju . I dobro je to. Šta bi pesma bez toga. Slovo u tvojoj pesmi ima dvostruki značaj. Sviđa mi se.
Ugodan dan , pesniče
Andrejka
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!