Milosrđe
Klizim okomicom straha
utiskujući se u svaki kralježak
kristalnog sakrala Smrti.
Ratujem.
Stijeg bijele krvi
zarivam u glasnice
da ne proustim ime
Bezimenog.
Naličje milosrđa kaplje
s helebardi prvaka
hladnih ratova.
Gorkošću njihove samilosti
i moj Bog bi se otrovao.
Moj Bog bezbog.
Moj Bog bogobol.
Odtamniti jednaku gorčinu lica i naličja nije samo filozofska špekulacija, već i pjesničko djelo. Nikita, neću kriti da bih ti uz ime Nikita dodao prezime Neponovljiva, jer je nesporno prebogat trag iza tvoga pera. Hvala ti za to, jer si istinski "zaposlila" nas koji uživamo čitajući poeziju.
lpm
Bez sam riječi ostao, zadivljen tvojom poezijom koja me čini malo tužnim, možda je samo refleksija.
Odlična!
Lijep pozdrav, salke
Mirko, srce mi je veće od neba zbog tvojih riječi. Hvala ti! ❤
Poslano:
27. 10. 2017 ob 14:54
Spremenjeno:
27. 10. 2017 ob 16:01
Salke, hvala ti. Učinio si me sretnom svojim riječima. I nije refleksija, tvoj izvorni osjećaj u potpunosti je točan. Tuga ne može biti refleksija. Pozdravljam te.
Ob branju postanem le čudenje med bero besed. Brezimeno ti je dalo ime. Poezija.
Hvala, da tečeš med nas, žejne lepega.
Opita te pozdravljam
Draga Irena, dali ste mi najčudesniji komentar. Hvala Vam. Vežu nas riječi i ljubav prema njima. Pozdrav.
Klizim okomicom straha
utiskujući se u svaki kralježak
kristalnog sakrala Smrti.
Ratujem.
Stijeg bijele krvi
zarivam u glasnice
da ne proustim ime
Bezimenog.
Po stoti put, očarana i zadivljena, vrhunskom poezijom!
Vp,
Murtulica
Bogata metaforična pesem o življenju, ki se bori za mesto, pomen, smisel in preizpraševanje vloge boga ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 27. 10. 2017 ob 11:04
- Prebrano 717 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 169.26
- Število ocen: 8