
Srebrne niti povezuju
zemlja diše umivena rosom
meškolje se probuđene vlati
nježno klizi kap
Sunce izranja iznad krošnja
koje se blago rumene
u jesenjem jutru
Miriše na punoću zrelosti
na pokošene godine
na trajanje
miriše na snagu ispisanih misli
na ljepotu dodira
na noći nesana
miriše
Bože kako miriše
jesenje jutro
u grudima
a u meni godine
svaka ispisana bojama
raspuklim granama jorgovana
valovima nemira
sočnim bobicama
iskričavom bjelinom
srebrom protkanih vlati
Srebrne niti povezuju
korake znatiželje
korake stvaranja
i korake spoznaje
Lepo je to osetiti. Miris. Jeseni.
Lep pozdrav
"Miriše na punoću zrelosti
na pokošene godine
na trajanje"
Tako je, poznata su sjetna raspoloženja, neka vrsta zbrajanja minusa i pluseva, neka vrsta plovidbe unutarnjim sopstvenim morima.
Pjesma mi se dopada.
Pozdravljam te, Ljubice!
hvala Vam Mikailo
srdačan pozdrav
Ljubi
hvala Mirko na čitanju i pozdravu koji uzvraćam uz osmjeh
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!