Zdanje
Sjeća li se itko sakralne boli
ujetkane u brojeve mog dolaska?
Tek po mirisu truljenja noći u dan
prepoznah sluznu vlagu
hranilišta žlijezda i tkiva
genskog biljega mog zdanja.
U ishodištu zoridbene diobe
započinjem koračanje
površinom vode i borama zraka,
od nekada do sada,
preko močvarišta živoga pijeska
u kojem gušim vlastite riječi
da ostanu slijepe i bezglasne.
Izdajstvo ne opraštam niti u nevinosti,
dok drhtim pod naumom okoštanja
i jeke krvi među bedemima kože.
Potvrda sunca u prijestupnom danu
oživljava me krasopisom
posljednje volje klesara svjetlosti.
Danas,
zakriljujem sebe od bola svog zdanja
u čašćenju bestjelesnim hostijama.
Poslano:
20. 10. 2017 ob 12:57
Spremenjeno:
21. 10. 2017 ob 12:34
Da je naš put od iskona put „preko močvarišta živoga pijeska“,
pjesnikinja samo podsjeća.
Ljudskom krhkom biću ostaje promišljanje. Ostaje izbrušenost vrijednosti nade, ostaje hvatanje
ukoštac sa opstankom... sa samim sobom, a ruku pod ruku sa sestrom smrti, „drhtimo pod
naumom okoštanja i jeke krvi među
bedemima kože“, zato nam i „vlastite riječi ostaju slijepe i bezglasne.“
Da, mi „okomiti padamo“ i mi samo znamo ozvučiti tu istinu krikom, riječima,
pjesničkim izričajem. Tvoje se poetsko umijeće zasijeca u najtvrđe hrbate bivstva i razoružava podvalu zvanu
sigurnost na svim tlima ljudskog boravišta.
lpm
Hvala, Mirko. Tvoj komentar malo je lirsko djelo.
Pesem, skozi katero se rojeva hkrati s telesom tudi metapogled nase, življenje spominja na dolg porod, samozavedanje je hkrati vkodirano v minevanje ... čestitke in hvala tudi Mirku za prispevek, ki ga jaz le dopolnjujem,
Ana
Ana, beskrajno hvala! Pozdrav.
Čestitam ti, draga nikita za podčrtanku!!!
Nekako je ta pesem šla prej mimo mene. Še dobro, da je ujeta, zasluži si. :)
lp
pi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 20. 10. 2017 ob 10:38
- Prebrano 810 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 157.76
- Število ocen: 7