
Noćnu tišinu razgoni
glas mujezina
i zriju bijele šljive
Mjesec zalazi
pa se vraća
prohladan kao rastanak
Suza koja visi
na mom srcu
kao rosa na trnu divlje ruže
postaje sve starija
I sve je više bola u njoj
koji se ne može iskazati riječju
Jedino šutnjom
on se može naslutiti
Uh, po mjerilima je moje duše, divna je Sumiko :)
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!