Uvijek smo samo
nadomak nebu
odviše ruku kratkih
da ga stisnemo u grud
odveć slabog oka
da ga otmemo svijetu
i polegnemo s nama
slijepog u zemlju
kao relikt naravi
posjedničke u čovjeka
gdje bi svo blago
da je samo naše
jer nas je previše
jer nas je premalo
uvijek smo samo
nadomak nebu
odviše kratkog sjećanja
da ga pamtimo
kao veliki pejzaž
što se tako sfumatno
providi
i lijeno razliježe
u elegičnoj nevjerici
da baš tamo stanuje
roditelj-pravednik
gdje samoću svoju
ljubi i proklinje
kao i svi mi
njome i tišinom
tom gromkom
ukleti
uvijek smo samo
nadomak nebu
odviše revni
da ginemo kao svjedoci
sunčeve zakulisne igre
dok ovo kruži i kruži
u prkos nelojalnom vremenu
i sjeni mojoj izbledjeloj
u tvojoj
ljupkoj
kad se tek snovidimo
i sutra ću ti reći
da te beskrajno volim.
Šutim nad pjesmom. Jednostavno jer je velika. Velika.
Tudi meni je pesem všeč, morda se mi zdita le zadnja dva verza odveč. Premisli, če bi ju odstranil?
Lp, Ana
Zadnja dva stiha uvod su u slijedeću pjesmu:
I SUTRA ĆU TI REĆI DA TE BESKRAJNO VOLIM
I sutra ću ti reći
da te beskrajno volim
odagnat ću misli
kao lake laste na Jug
uramiti nas u razdrljeno nebo
i dospavati noć
nalakćen na stol
poput snijega u prosincu
zakačenog o granje
a ti mirno dišeš
mirno
do jutra
i sutra ću ti reći
da te beskrajno volim
i kad se Mjesec sruši
od hladnoće
od starosti
(jer krila mu, gle, zamrla)
na zaleđenu kakvu lokvu
na cesti
gdje sirotinja je nekad
bila posvema sirota
kao imperija bespravnih invalida
s osmijehom čednosti
za okoštalu budućnost
izbrisanu s dlanova
kud cvao je kristal
u epitelu mirisne kože
a ti zaista si najljepša
ljubavi
i sutra ću ti reći
da te beskrajno volim
na obalama nekog novog
samo našeg mora
pred mudrim svjedocima
nepoznatih dubina i modrina
gdje zvijezde kao laste
otresaju prašinu s perja
nakon duga leta
a ti me u oči
uranjaš svoje
sve s dušom od vjere
i lomnim rebrom
kao da prvi put me vidiš
kao da prvi put ljubiš.
- zato ih neću brisati :)
Hvala draga Ana !
Se pravi, da je to nekakšen preplet (prvi verzi so zadnji pri naslednji pesmi)?
Lp, Ana
Da, to mi je namjera, samo ne znam da li ću ikad dovršiti svoju namjeru.
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!