Mogli smo se mi
voljeti drugačije
ozbiljnije
bilježiti sve važne događaje:
" U petak, 17.10. uzeo sam te u naručje
i nosio glavnom ulicom
ljubeći ti kosu, grudi, noge, lice
ljudi su nam fućkali s prozora
balkona, iz restorana
kasnije si mi to pričala
jer ja sam bio zauzet jagodama
s tvojih usana
(prepjev: jagodama tvojih usana)
jeduć ih kao da jedem rumeni san
sočan i raspršen po našim jezicima
a onda sam te cijelu osjetio
u grkljanu
i suze su mi padale
od tolike ljubavi
ljubavi moja
to je bilo u petak
sedamanestog listopada
jesen je bila
znam to po pticama
što su otišle
s kišama."

Duško Babić