Staro gumno

Kako si Ti samo znao hitnuti lipovu lopatu žita iz ruku.
Bacaš u nebo zrna života s našega vršaja,
pa mi se sa dalekim zvijezdama izmiješaju…

 

a ja ih očima pratim iz tople slame…
i svaki put se nadam da će baš ova sretnica krenuti gore,
u pohode zvijezdama divnim, otići, da se ne vrati na naše gumno.

 

I nisam siguran mori li me tuga za tom jednom lipovom
lopatom ječma, što ga izgubiše gladna usta,
ili me hvata radost što će naše žito krenuti k nebesima,
oče moj…

 

i što će se gladna djeca koja na visini čekaju, obradovati…
i nasititi se našega kruha;
i što će naše žito krenuti nebom prema sjeveru pjevajući pjesme
za razigranim Vlašićima.

 

A kad bi huknula stara sova, ja bih šmugnuo duboko u slamu,
plašeći se da će me odnijeti iznad našeg starog brijesta;
i da će me spustiti na svoju stijenu ispod Velike Vranine,
pogostiti gladne ptiće zelenim očima maloga poete.

ljubavna

Ana Porenta

urednica

Poslano:
20. 10. 2017 ob 17:49

Domišljene podobe preteklosti skozi otroške oči, prispodoba o plevah, ki se pretvarjajo v zvezde in končno pogrezanje v spomin in možnost, da veter odnese tudi tistega, ki gleda. Hkrati je pesem lep poklon očetu, čestitke,

Ana

Zastavica

ljubavna

Poslano:
22. 10. 2017 ob 21:06

Hvala draga Ana. Tako mi je drago što je baš ova pjesma podčrtana. Uspomene iz dječjih dana ne umiru nikada, nebo se ne zaboravlja, otac, gumno i slama :)

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

ljubavna
Napisal/a: ljubavna

Pesmi

  • 12. 10. 2017 ob 00:21
  • Prebrano 732 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 255.5
  • Število ocen: 10

Zastavica