Voljela bih imati
svoja četiri zida ,
od uredno ošišane živice.
I da me nitko kroz ključanicu ne špijunira,
dok budem uzgajala
konoplju
(u medicinske svrhe).
Prozori bi bili od ebanovine
kraj kojih bih mogla
sitnim bodom vez vesti
i gledati kako pahulje
prekrivaju pijane korake
moreplovaca.
Voljela bih imati
i samo svoj planinski vrh ,
na kojem bi se vijorila
pjesnička zastava
s najljepšim ikada smišljenim rimama .
I more svoje,
na čijem bih dnu otvorila
luna park za školjke.
I nebo svoje
na kojem bih
bez straha
širila svoja krila.
I tebe bih naučila letjeti
uzdajući se u snove.

Vesna Andrejić Mišković