Mislim da ću napisati stih.
Znam da nije u pesmama spas,
nikad neću dotaknuti njih,
nikad neću opisati Nas.
Ne ostaje vremena za strah,
već se srebri skoro svaka vlas,
sve se očas pretvori u prah,
nikad neću izgubiti Nas.
Ne dopuštam da zavlada muk,
ni za časak da pretegne tas,
svoje reči pretvaram u huk,
nikad neću prevariti Nas.
Ne dopuštam da me Vreme smrvi
i pevaću sve dok imam glas,
najbolje je vino boje krvi,
nikad neću napustiti Nas.
Oni što se svog odraza boje,
i sav galop pretvore u kas,
oni, što bi život da nam kroje,
nikad neće oprostiti Nas.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!