Jesen je jednostavno došla
Iznenadila me
Zatekla me je nespremnog
Unoseći nemir u ovu mirnu pjesmu
Koja je ostala na usnama
Otežala od jutarnje rose
Poslije neprospavane noći
Lomeći mi srce
Tjerajući osmijeh sa mog lica
Kao skitnicu koja pleše na kiši
Jesen je jednostavno došla
Iznenadila me
Zatekla me je nespremnog
Nije mi dala vremena
Da se promjenim
Da zaboravim dane kada sam bio spreman
Za pravu ljubav i život da dam
Kao neopjevani vitez
Koji žali za dobrim danima
Nesposoban da se opet rodi
Kao pticu koja pjeva o slobodi
Boreći se za svoje nebo
Jesen je jednostavno došla
Iznenadila me
Zatekla me je nespremnog
Kao konobara koga boli svaki korak
I ruke mu se tresu
A ipak radi do zore
Opijajući pola grada
Kao usamljenu domaćicu
Na čija vrata ne zvoni poštar
Jesen je jednostavno došla
Iznenadila me
Zatekla me je nespremnog
Kao pjesnika koga tuga pokreće
Kao vrijeme koje je izgubilo cijenu
Kao bosonogo djetinjstvo
Nikada prežaljeno
Kao krojača koji uvlači konac u iglu
i pokušava zašiti rupe koje je život
napravio u nama
Kao ovu pjesmu kojoj ćeš ti dati naslov

Sumiko