livada tvoje kože miriše
na kamilicu, nedozrelu
kupinu i vetar ukorenjen
u semenu. ispis mrava
priziva prvu kišu, jesenju.
po sanovniku tumačim
tihu vradžbinu tvoje puti,
jezikom koji rasteže glas
(kao bezazlenost osmeh
deteta)
u travi kroz koju prohodim
nežnost
(kao pčela ljubav, u srž
pracveta)
Zdravo Jagodo, jedna sjajna pesma, puna mekoga pogleda.
Lep pozdrav, salke
Hvala, Salke! :)
Lep pozdrav
J.
Če se ne dotaknemo (povohamo, pohodimo), ne začutimo: ljubezen terja stik, ki pa tudi kaj pomendra in predrugači ... ampak le od tako blizu pokaže dragocenost - o tem razmišljam po branju te pesmi - čestitke,
Ana
Hvala, draga Ana, na komentaru koji dotiče moje srce.
lp
Jagoda
Hvala, Ivane, na lepim rečima!
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!