Otvaram fioku uspomena punu
Za tebe i mene sad nema spasa
Želim da stari vetrovi dunu
A od tebe eto nema ni glasa
I sve me još na tebe seća
Ovoga trena ovoga časa
Tuga je moja sve veća i veća
Jer od tebe eto nema ni glasa
A već je jesen ovde stigla
U meni sve se buni talasa
U duši mojoj magla se digla
Jer od tebe eto nema ni glasa
Misao moja u krug se vrti
K'o grobar stojim ovoga časa
Ljubav je naša blizu smrti
A od tebe eto nema ni glasa
Zov kao potvrda nepodnošljive prolaznosti.
Sjajno napisana pjesma, zarezuje se u sve pore osjetila.
Lijep pozdrav:)
Mirko, veliko hvala na tvom divnom osvrtu na pesmu.
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!