Dubine ne vole dupine
i njihova nasmiješena lica
one su čuvari tajni
i nikad spoznatih otkrića
u svojim njedrima
pohranjuju žrtve
oseka i plima
sve one zvijezde
šutke pale s neba
i druga svijetleća bića
u tamnim svojim grudima
talože na nas i njih sjećanja
kad bili smo djeca
s očima većim od Sunca
da bismo takovi
zaranjali u njih
u tiha ta skrovišta
kao da je to ništa
toliki mrak
gdje ti već jesi
a i ja ću
u povjerenju
za tobom.

Duško Babić