Našao sam malu, zelenu livadu,
tamo ograda nema,
tamo niko neče ući u zgradu,
tamo nema krova, ni zidova od betona,
tamo ima sunca, oblaka i zvezda od plafona.
Kad mi je sesti uz životinje mile,
saćekam na veće,
a noču dođu i čarobne vile,
tad počinje zvezdani ples,
ispod neba od svile.
Poslano:
14. 07. 2017 ob 09:59
Spremenjeno:
14. 07. 2017 ob 10:04
Mekano, nježno i čežnjivo o ljudskoj potrebi za prirodnim (čega smo dio). Možda se naslućuje i žal za nekim minulim trenutcima. Sve se više, najezdom neprimjerenih nastambi,
uništava sredina u kojoj čovjek može naći sebe.
Lijep pozdrav:)
To sam htio napomenuti, jer živim dvojan život, putujuči od grada do sela i nazad, a i vidim kad šetam kroz šume neka lepa mijesta, koja zapunjavaju kuće. Razumijem ljude, koji bi živjeli na tim lijepim kutcima, al' me navodi na neke vrste tugu, pogotovo kad vidim smeće u šumi.I grad naravno ima svoje lijepote parkova, bašti.
Lijep pozdrav i tebi:)
Grad svakako pruža raznovrsnost, mogućnosti, sadržaje i ljepotu, ali... ljudi često znaju prviti čudovišta od gradova.
Lijep pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!