Uzeh pero
i napisah stih,
stih se pretoči
u ime tvoje.
Uzeh kist
i naslikah boje
u njih se razlile
oči tvoje.
Uhvatih pticu,
pjev joj ukradem,
al’ iz duše moje
samo muk se vinu,
jecaj što gušim
sve ove dane
otkad upoznah
bol i gorčinu.
I boli se napih
gorčina mi godi,
usne što nekad
ljubav su pile
sada sam pelin
bez prezanja ljube.
A, ruke moje
Što tvoje su bile,
u grču,
bez strasti
miluju druge.
Gorčina mi godi
i bol u duši.
Ime tvoje
ne želim zvati.
Uzeh pero
i napisah stih,
stih se pretoči
u pelina trag.
Uzeh kist
i naslikah boje,
a u njih se razlile
sve rane moje.
I…pustih pticu
nek pjev joj prene
sve duše izgubljene.
Stalno nešto gubimo i pronalazimo.... Igra. Ponekad boli.
LJubi..... ceeeeeee ;)
Pzz
zaigrani u traženju često gubimo već pronađeno...
dobro jutro Mikailo
Ljubi
Valjda tako mora.
Laku noć - LJubi ;)
Hvala TrigLav :-)
POZZZ
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!