Poput anđela raširenih krila
posljedni sati godine
rastvoreni čekaju krijesove nade
i tonu, tonu u slatka priviđenja
da ćeš tri puta zakucati po vratima
kao za onih dana
kad su nama vladala srca

Svu noć
jedan plamen putuje svijetom
a u mojoj ponosnoj tuzi
tvoj pogled svane nad vrhovima noći,
pa staračkom naivnošću
u svome začujem tvoj jecaj i plač
ili to
oslobađajući te iz krvi moje
čitavu noć pjeva
neka umiruća ptica.

Večernjača se umorno naslanja na grad
i tone, tone sa tko zna čijim
isplakanim bolom
u svitanje tako tiho i svijetlo
u divnu priču žene i ptice.

luciapavlovic