Razlistava se dan
(razlistaj se dane)
kroz topole
jablane i platane
i sva se sjećanja
na proljeće vrate
na jedra ljudska
i jarbole
gdje u suncu plamte
nemajuć gdje iz srca
već u ljubav
kad gle
ono živo
u mrtvom se budi
i razbuđuje
pa sve u zemlji
što je
i što bilo je
nebu hoće takvo
naslućenom a neshvaćenom
nemajuć gdje iz srca
već u ljubav
kao moja majka
kad gajila je djecu
svoju i tuđu kao svoju
i još nas goji
i još nas doji
mirom u prsima
u čednim krstima
nemajuć gdje iz srca
već u ljubav
nemajuć gdje iz srca
već u pjesmu.

Duško Babić