Psssssss tišina šapuće
Šššš šapuće i mrak
Vetar se izgubio, korak poljubio
Dan se prepustio, u tamu ućulio,
Eto, i noć je zapevala, s uličnim svetiljkama
Pijana, sama
Grad se smirio, u sebe zavirio
I kao da je zastao, sa danom se rastao,
A reka teče i upija veče
I zvezdana jata, što trepćući daju
Reci da se mije, dok niz doli lije...
Šššš tišina šapuće
Na jastuku spava
Kosa pomalo svetla, pomalo garava
Vreme kašljuca, na satu kuca
Zbraja prošle minute, u te večne skute
Dok uzdah toli, pogled što voli
Usne ćute, da ne pomute
San koji luta, onkraj nevidljiva puta
I u sebi nosi, želju da prkosi
I noći i danu, da nikad ne stanu,
Na liniji srca naša, bez vela i plašta
S iščekivanjem da se spoje, i u jedno zbroje
Sva lutanja i čekanja i trajanja naša
Između brda i salaša
Između hoću i neću, što proleću
U istini provučene, reči nedorečene
U boli sakrivene, ljubavlju opijene
Te oči sjajne, navek tajne...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!