koščati horizont u svili
predvečerja, u razvlačenju
bakarne žile sunca svrdlaju
zemlju, u traganju
za noćnim azilom
poslednja ptica, šestari
i sever
i zapad, vidim
(koliko svetla
koliko zraka)
golišavi, još i krvare
ranjeni, stari kurjaci
purpur i zlato im iz očiju, padaju
na moju postelju
u senci, iz mraka
ja mitarim
Podoba sončnega zahoda in pti, se tu pojavi v simbolni in sveži podobi - trenutek spreminjanja svetlobe v temo oba pojava poudari: zavedanje o vmesnem stanju (duha) deluje kot pepel za feniksa ... vsaj meni se je tako prebrala, čestitke,
Ana
Hvala, Ana, za divan komentar. :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!