ispod naših temelja ustaju
noću
kad izgleda da spavamo
prekriju nas svojim teškim dahom i
prekopaju naše ostatke savjesti

zaspimo ponovno
istjerajmo vrijeme iz njihovih mrtvih očiju
ujutro
podgrijmo jučerašnje ostatke kave
pljunimo na kamen temelj grob
i
zaboravimo na studen
koja dolazi iz labirintnih katakombica

kad nam se rodi dijete
produžavamo priviđenje života
a iz vlažnih pljesnivih lijesova puše hladno
ledeni kristali grizu
odbitke naše takozvane poezije

zbunjenu djecu pošaljemo u svijet
uz zagrljaj
možda bez njega
ili sami odu
u priviđenja svjetova

opet prekopamo grobove

vrt
da to postaje vrtić
čudne boje ali ipak
njivica
salatica drama peršinčić elegija
crtica
saga

sunce i potrebna kiša
svakodnevnost
recepti opstanka
piljari
branioci
smo

a neodvedene ljepljive duše ...
one su još uvijek stelja pod našim temeljima

krivotvoren umnožak mrtvih očiju
i živih pogleda
koji proniču kroz isprane zavjese
usprkos prividni nepropusnosti naših duša

diši dijete
prekopaj temelje

Jure Drljepan (JUR)