Vjerujem u more
i sutra će ono
oplakivati obale
stijene sure
i žale od bure
milovati lađama bokove
solju nagrizati galiotima
lance i okove
gajete ljuljati vezane
mirisom lijene prošlosti
uz dokove
utapati vrijeme i sunce
u valove i gatove
školje i školjke
ribama širiti krljušt sjajnu
i škrge
kao lepeze snova
za dječake što stasaju
u ljude u borove
u ptice
galebove i orlove
da mogu takve naći žene
pjane od pjene
kad iz mora izlaze
zlatnih vlasi
zlatne kože
ljubimo li ih
u srca
k'o vječan stih
k'o dih
i mrtvi.

Duško Babić