Neće čovjek u međe
radije stoji
tamo gdje je
zijeva dok vani
slijepa tišina sijeva
dok se na nj'
sa zvijezda slijeva
kao prašina
kad se rašiva
al' se neće
al' se ne da
pred predcima
potom i potomcima
da se preda
glavu gura
u slavu mu mrsku
u slanu vodu morsku
u trsje u trsku
ni zbog koga
pa ni zbog Boga
neće čovjek u međe
u onu memlu
u vlažnu zemlju
s mirisom se tim
robusnim
ne miri
gdje vjetar bi
da piri
da sviri
da piruje
dok on pod crnicom
omeđen u kost
miruje.

Duško Babić