ZOV MORA
More katkad zamre
bez vala da ga iz sna prene
i zvjezdane svijeće
da u njoj sjajno tijelo sviće
mada rodom ono je svevišnje biće
gdje ribe rađa i porađa
u tamnoj vodi nedokučivih dubina
bez trudova bez truda
hrani tisućama ljeta sva ta usta
kroz mijene Mjeseca i Sunca sjene
ali katkad tako zamre
daleko od mene
smiri se sasvim
na površini
i čeka.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 04. 03. 2017 ob 19:29
- Prebrano 480 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 279.48
- Število ocen: 12
