Moj je dug prema tebi
jednostavan
dužan sam ti ono što jesam
i što bih morao biti
a onoga što nisam
već se dugo
pred svijetom odričem

dijete shvati da nije dijete
kad prohoda
kad dohvati knjigu
s majčine police
( Bel Ami - Guy de Maupassant )
kad dohvati mjesec
u sanjarske oči
kad se saplete
pa padne na tle
( u neskladu uma i sunca )
kad ustukne
pred navalom suza
kad oslika zidove
vlastitim sjenama
kad se zagleda u sestru
u bolnici na moru
jer ne zna
koga sve ta može i kako voljeti
kad nije u odori
kad mu majka život vrškom igle
i dužinom konca mjeri
kad ga to nešto grije
da ne može u san bez njenog zagrljaja
bez nje

kad te ona pokrije i misli
koliko te ljudski
čovječje voli
prije nego ugasi svjetlo u sobi
tik iznad tvoje glave
a ti ne znaš
kako da joj toliko voljen
toliki dug ikad
u čistoj ljubavi vratiš.

Duško Babić