VJEŠTINA JE

Naše je sve
što naše nikad biti neće
naše more i duše naše
val što pjeni uvale
mirne te i u suncu vale
vraća se i okreće
bez naše riječi
bez hvale
i o tome treba
tek ponešto znati
kad se riba uz kamen sjati
uz stijenu što ni ona
naša nije
da nećeš okom
ni rukom gdje slikaš
gdje o svemu pišeš
opisuješ i upisuješ
što bi imat htio
na svijetu baš ti
i baš tako zasjati
da ne bi smio
u daljini u nedohvatu
ako nemaš ono nešto
da se njemu smiliš
goneć ga da se prividi
da se svudar providi
(i u sebi)
tako vješto.

Duško Babić

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 28. 01. 2017 ob 21:52
  • Prebrano 560 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 200.79
  • Število ocen: 13

Zastavica