Bog ima samo jednu manu
dušo
stvorio je pjesnika
u želji da pobijedi
svoje slabosti
probušio mu dušu
da iz nje krvare riječi
pa i one
što ga hule
jer je jedan i jedini
a nema krova nad glavom
i uvijek prespava
na drugom mjestu
i nikad nije žedan
ni gladan nije
a osjeća oboje
i glad i žeđ
na neki svoj
nefiziološki način
i usta su mu suha
od svih onih duhova
i zloduha
što mu se vješaju
o bradu i obrve
zato ne diraj pjesnika
pusti ga da krvari
Boga u tvoje srce
makar i na neki sveti dan
kad cvijeće dobije
izvorni miris
zaborava.
Duško,
"izvirni miris zaborava" in bolj pesniško ne bi mogel tega napisati,
odlična poezija Duško, užitek te je brati. Vsaka pesem.
Lep pozdrav ti pošiljam Duško tebi v Zagreb,
I.Šelmić
Zanimiv je ta tvoj Bog, ki je ustvaril pesnika, da bi ga opazoval, kako s preluknjano dušo izceja besede o žeji in lakoti, ki jo občuti na nefiziološki način. Zato moraš pesenika pustiti, da izteka (ker samo tak lahko obstaja), Boga pa lahko kdaj (na svete dni) brez škode spustiš v srce ... čestitke,
Ana
Hvala od srca, Irena i Ana !
lp iz snježnog Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!