Oni što su te vidjeli
kažu da zaista postojiš

da radiš sve što i druge žene
da jutrom kupuješ mlijeko i kruh
da radiš u svim smjenama
i da te nikad nisu susreli
iskonski samu
kako plačeš

da malo podsjećaš na egipatske sfinge
umorne od vlastite enigme
i da su ti ruke mermerno bijele
a oči dječje, radoznale
da je dovoljan jedan tvoj pogled
pa da na nebu zapališ zvijezdu
kao baklju

oni što su te vidjeli
kažu da hodaš nekoliko centimetara iznad tla
da si nekako uspjela prevariti zemaljske zakone
jer ti je nemoguće prići
kad kao laka marama
lelujaš na vjetru

oni što te nisu vidjeli
jer možda nemaju hrabrosti
da se suoče s toliko ljepote
osjećaju te u grudima
kao nadimanje
kao uzdah
kao ljubav od koje se ne mogu
oprostiti

kao najtiši krik.

Duško Babić