Sve smo mi naučili
od onih prije nas
o zvijezdama što drhture
svjetlo u noć
o ženama što drhture
nježnost u noć
o nama što ih smirujemo
dugim amoralnim amorfnim
prstima
i vezujemo takove
( u taktove )
u amnezijske slike
netaknute budućnosti
u dan amnestiran
od duge zločinačke prošlosti
gdje nas čekaju oči
onih što će tada učiti od nas
kako se preslikava
kiša u kožu
i kako se život mrvi
u dragocjenu smrt
a glazba će i dalje
( hoće hoće ! )
dok odjekuje u duši
dok odjekuje u duši
i odbija se od ljudskog zida
veličajnija i važnija
od vremena
a da nije Bog.

Duško Babić