učinilo mi se
ili sam sanjao
da
jedna za drugim
polako zatvaraš sva vrata
iza svakih se nazire svetlost
samo ne za mene
ne za mene
duga se pojavila
mnogo kasnije
i nje se još dobro sećam
trajala je taman toliko
da kišu pretvori u sumrak
pomislio sam
kako ljubav ne traži žrtve
jer ona je dar
i kada je bol
a ume da bude bol
itekako ume
tek da znaš
golubica nije uginula
ostavila je trag
(dva sivksta krvava pera)
i odletela
ni onaj krik nije bio njen
to se samo sunce razbilo o sims
iznad kuhinjskog prozora
nije trebalo da ga prihvatam golim rukama
učinilo mi se
ili sam sanjao
kako lagano
jednu za drugom
gasiš svaku svetlost
posle svake su se
slutim
otvarala poneka vrata
samo ne za mene
ne za mene
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!