Otišao je
a da nas nije obavijestio
o tome
jedne jeseni
u susret zvijezdama
preko pokošenog polja
Prolaze behari
ljeta se tope , zime dolaze
i u prošlost propadaju
kroz vječnost
Bježeći od nepostojanja
smisljam stihove
kao kovač zakivam ih
u drvo života
i
kisnem sam
na proljetnjoj kiši
Baš mi je suza kanula iz oka čitajuču ovu pjesmu. I moj otac (rahmetli babo) otišao je baš u jesen bez riječi...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!