
Tihujem
U beloj nepomičnosti
Gustom krošnjom pokrivena
Sklopljena ptica.. jastuk perjani
Daruje me dubokim očima
Vidim
Drvo se u šaku preobražava
Svaki prst nosi gnezdoliku ranu
Iz koje hlorofil krvari
Na praznu svetlosnu stranu
To mene piše na liniji života
Kao meko koričenje stiha
I svedoči da postojim
I da sam mu šaku ispunila
Lijepa pesma, ljuba Marina B.
Pozz, Sa
Pesem, ki jo odlikuje poseben pogled / vživljanje v druge entitete, podobe drevesnega bivanja (vej, grč, fotosinteze ...) poetično osmišljajo bivanje v tej entiteti in občutja (gnezdenja, zaskorjevanja), s katerimi poudari izpolnjujočo tihoto (pisanje) pesniškega subjekta.
Četitke,
Ana
Hvala draga Ana, na dubokom poetskom čitanju mojih pesama
lp Marina
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Marina Bogdanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!