Od onih sam
što svoj život mere
od juče do sutra
a žive danas.
Punim plućima!
Dišem duboko,
da što više
od života zahvatim.
Svoje dane merim
od otvaranja
do zatvaranja kafane.
Uživam u prvom, jutarnjem
Sa crnom, slatkom i vrućom
i kockom ratluka.
Ulepšam je domaćom ljutom
i, kad padne veče
dan završim crvenim vinom.
Crveno, sluti na radost.
Ja svoje noći
ne merim snovima
i spavanjem.
Džaba snovi, ako se bojiš
da se probudiš.
Spavanje je, pak,
samo odmor
za neku novu nesanicu.
Mera mojih noći je društvo
uz koje ostajem budan.
Do otvaranja prve kafane
il' nekog novog jutra
u kom se probudim
kraj nepoznate žene.
Udahnem onda, duboko
i krenem.
Sedmice, u životu
merim od ponedeljka do petka.
I uvek, ali baš uvek
nađem sebe u subotu.
Neradan dan, i tada sam
potpuno svoj
pa uvek, glasno, viknem
"ej, kelner, plati!"
Svoje mesece merim
od plate do plate.
I uvek, bude kratko.
Ili dugačko,
Zavisi iz čijeg ugla
gledamo na moje mere.
(Tesno mi ga skroji, nane
a i šio mi ga Đura, valjda.)
Godine, više ne merim
a prestao sam i da ih brojim
kad mi je baba
dok sam se divio srebru u kosi
rekla:
"Ostare, sinko, pamet ne nabra"
Od zlata u grudima,
ostali su mi tek tragovi prašine
a čelik iz pantalona
sve više podseća na neku
olovnu leguru.
Ustenem,
Pogledam se u ogledalo
Lupim po čelu i kažem:
Danas!
Jer sutra je već kasno!
Dakle onda se na zimsko vreme prelazi kad se pređe sa punjenih paprika na sarmu. ;)
Poslano:
19. 11. 2016 ob 17:45
Spremenjeno:
19. 11. 2016 ob 17:46
Vratio se neko posle nekoliko dana odsutnosti, ljepo Dedino Muško.
Večeras je tvoja pesma jako ljepa, tako je i treba živjeti i nek ti Bog nakloni još lipog života u društvu, do kojeg ti je stalo, bravo!
Ljepo veče želim!
Živko, živ bio!
Hvala, Romano!
Treba nekad i odmoriti
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dedino Muško (Zoran M. Jovanović)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!