U opisu mog radnog mjesta stoji
da samo moram čekati nešto
nešto što nitko ne zna objasniti
što bi to moglo biti i otkud dolazi
jer ako dolazi sa dalekih zvijezda
kako je to nešto uopće moguće razumijeti
i baviti se tim nečim dalekim i nerazumljivim
a opet ako dolazi iz srca
da li to znači da je i srce zvijezda
udaljenija od svih drugih jer ga najmanje
znam i razumijem od rođenja
a slušam ga kako mi govori
nekim sasvim mekim jezikom
sa stranim naglaskom
i prekida me u mislima
i gudi mi u grudima
i piše sva ta slova
kao da su njegova
a ja ih ne znam
još ih nisam naučio
čitati
ljubavi
gdje si
zamrsi me u svoju kosu
kao riječ.
Prav imaš.
Čakamo. Prav ta misel me je včeraj zadela, a niti sami ne vemo natančno kaj.
Povzroča pa nemir, to čakanje.
Lep večer Duško.
T.
Navdušena sem nad tvojo poezijo Duško!
<3
lp GJ
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!