Čovek je pogledao ženu u krevetu i primetio kako teško diše. Prišao je i pitao:"Dunja, šta ti je? Srce?" Ona je blagim sklapanjem očiju ostavila znak da je pogodio razlog njenog stanja. Čovek, veoma uznemiren, uzeo je telefon, pozvao Hitnu, tiho progovorio: "Molim vas..." Hitna je ubrzo stigla. Lekar je dotakao ženinu ruku, priključio neki aparat, i posle pet minuta, počeo nešto da piše. Istovremeno, rekao je čoveku:"Vodimo je u bolnicu. Potrebna su detaljnija ispitivanja. Ne brinite. " Čovek je bio na ivici izdržljivsti, ali, poljubio je Dunju i šapnuo: "Idemo zajedno. Sve je u redu." Prvo su nju uneli u kombi, zatim je i čovek seo kraj nje. Specijalista na Kardiologiji, ponašao se kao lekar Hitne. Da, ostaće tu. "Molim Vas, evo njoj spavaćice, garderobu odnesite, a sutra dođite sa ličnim stvrima. Videćemo se." Čovek je opet gledao u žutu Dunju, lagano sve preuzeo, jedva napustio sobu i ušao u ko zna čija otvorena kola misleći da su njegova. Dao je gas. Vozio je do centra. Onda je zastao na nekoj krivini, obrisao oči, pa nastavio. Istog trenutka, osetio je da je udario u nešto. Pogledao je levo i video pokislu osobu u invalidskim kolicima. Opsovao je sebe, zaustavio,ali, kada je primetio da taj neko nije pao, da kolica nisu oborena, nastavio je. Kada je stigao kući, samo je ušao u sobu, legao na krevet i zagledao se u plafon. Osoba koja je bila u kolicima, vraćala se sa nekog bitnog mesta. Kiša je smetala, ali ovog je puta upravljala oprezno. Mislila je na mnogo, samo njoj važnih, stvari. Na toj je krivini videla auto kako stoji. Odjednom, auto je pošao i udario ju je. Istog je trena izgubila dah, zatim opsovla sebe i prebacila pažnju na ponašanje vlastitog vozila. Nije delovalo da je nešto slomljeno, nije ni tonula zbog ispuštanja vazduha iz guma. Samo je primetila automobilistu kako nestaje, pa i njega opsovala. Stigavši do kuće, ta je osoba parkirala kolica u hodniku, dooteturala se do kreveta, legla i zagledala u plafon.