
Sreli smo se u starome gradu,
te večeri kad je mesec sjao,
sad sećanja uspomene kradu,
prvo sam ti oči ugledao.
Sreli smo se u starome gradu,
ti još mlada, a ja gord i smeo,
sad sećanja uspomene kradu,
zavoleh te, mada nisam hteo.
Sreli smo se u starome gradu,
u tom času nazvah te Helenom,
sad sećanja uspomene kradu,
utopih se u pogledu snenom.
Sreli smo se u starome gradu,
od tog dana mi zajedno jesmo,
sad sećanja uspomene kradu,
sudbo moja i jedina pesmo.
Sreli smo se u starome gradu,
slušajući jednu jesen ranu,
sad sećanja uspomene kradu
i sve pesme u jednu reč stanu.
Milen, spoštovani,
pesem je čudovita, prava poezija*.
Čestitke
V novo jutro,hope
Kako zanimivo, da sta se Hope v pesmi srečala oba v starem mestu danes.
In obe pesmi sta lepi.
Lp
T.
V Starem mestu se nič ne spremeni.
Tako se mi zdi. Ja, jaz sem dobila pomisel zato.
Je pa prva boljša, veš.
Lep pozdrav,hope
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!