otisak ruina u popodnevnoj jari,
spušta me na reku, gvozdenim mostom
prazan tramvaj glasno se muči, u njegovoj
senci proteže se jektičav pas, titravo,
žari Lacrimosa, Mocart u majušnim
slušalicama, drhturi kabl i jedino
stablo zastalo u ruševini, žubor
iz presečene vene gradskog
vodovoda, žeđi i šapati iza razvaljenih
vrata, sa prozora mašu ostaci
zavesa, lelujaju zastave pobeda,
predaja? odomaćena dva begunca u japankama
nagnuti ispiraju kotlić, treći čuči, prebira rubab,
i već su neki drugi iznad njega, sa praga
polusrušenog magacina razvlači se pesma, palaca
jezik paštuna, setno mu odgovara
zvono novog tramvaja, daleko,
daleko kao Crvena džamija,
polja makova oko Kandahara
(Savamala, juli 2016)
Napomene:
* rubab (robab ili rabab) = žičani muzički instrument, originalnog porekla iz Avganistana
* Crvena džamija ( Red Mosque) = džamija u Kandaharu, Avganistan
* Savamala = deo Beograda, na obali reke Save - trenutno u rušenju starih objekata radi izgradnje novog naselja ("Beograd na vodi"). U blizini se nalazi centar u kome se okupljaju i sabiraju izbeglice iz ratom zahvaćenih područja, ali ih ima i među još nerasklonjenim ruševinama.
Z bogatimi izrazi zamrznjeno v trenutek, ki ga lahko vidim pred seboj kakor sliko na platnu. Potem sedim in gledam. Dolgo. Govori mi iz tistega navideznega miru, celo pesem lahko slišim in življenje, ki mimo slike teče naprej.
Čestitke, Jagoda.
Lp
Irena
Hvala, draga Irena, na čitanju i komentaru. Raduje me da je pesma doprla do tvog srca. <3
lp
Jagoda
Sodobni Babilon, ki je razvalina, v katero se zatekajo brezdomni ljudje, ki so zbežali pred smrtjo ... nekaj, kar je odslužilo, je zatočišče, saj sodobni prostori ne prenesejo drugačnosti - te in še mnoge misli me dohitevajo po branju te mojstrsko zamrznjene slike, čestitke,
Ana
Slika, koju sam "zaledila"ovom pesmom, dugo me proganja. Morala sam da je se nekako oslobodim, kroz stihove. Prošla sam tim krajem, duboko potresena scenama života među ruševinama, ćutljivim ljudima koji u apokaliptičnom okruženju (mada, sigurna sam - ne tako užasnom kakav je onaj koji su, prisilno, morali napustiti) rade one obične, svakodnevne stvari koje čine život: podmivaju se pod mlazom vode iz gumenog creva, briju se, peru sudove, pa čak nalaze snage i da pevuše i sviraju. Na nekoliko metara odatle, pulsira moj grad: ulice, užurbani ljudi, saobraćaj...neki drugi život.
Hvala, Ana, što si prepoznala moje emocije i pesmu istakla podčrtankom.
lp
Jagoda
Čestitam za podčrtanko, Jagoda. Tudi mene je vznemirila.
Lp A
Hvala, draga Andrejka.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!