Rekla sam ti da smrt ne boli
Već boli umiranje
A umiremo od prvog do poslednjeg dana
Rekla sam ti da svoje smrti
Gledaš u oči i ljubiš
Jer to je sve što ćeš poneti sa sobom
Kad jednom zauvek umreš
Okoćena moja mala umiranja
Odgajala sam kao najlepšu štenad
Šetala i hranila
Igrala sa sa njima u travi
Veselo su keftala dok sam ih hranila
Svojim kostima i mesom
A oni su zubima kidali
Deo po deo moga srca
Koje je nagriženo još uvek kucalo
Ti si okretao glavu
Da ne vidiš
Da ne čuješ
Tihe zvuke umiranja
Kao lopov bežao sa mesta zločina
Zatirao tragove i pravio se nevešt
Zaboravljajući da smrt ne boli
Boli umiranje
A umiremo svakog dana
Svakog sata
Od ljubavi
Od bola
Od ludila
Od metka i rata
Umiremo od nas
Milena
Napisala si pesem mojih misli. Popolnoma se strinjam s tabo. Ne boli smrt, bolijo umiranja; lastna in tuja ...
Pozdrav "filia"
Poslano:
14. 09. 2016 ob 19:05
Spremenjeno:
16. 09. 2016 ob 21:10
Hvala Filia od sveg srca na čitanju i ostavljenom komentaru... Drago mi je da ti se ideja i pesma dopala.
Veliki pozdrav,
Milena
Dragi, dragi Mirko,
metafora se nameće, jednostavno, od prvog stiha... Jedna ideja koju sam pokušala da razradim... Hvala ti od sveg srca na osvrtu i na čitanju... Tvoje mišljenje raduje!
Lp Milena
Draga Mila Milena,
seveda smrt ne boli in v kolikor jo posvojimo za svojo, toliko lažje nam je.
Sicer bi pa tudi jaz navedla iste rime, kot jih je Mirko, te se me najbolj dotaknejo.
Krasno napisano.
lp GJ
Gorski Javore,
lepo je pročitati tvoj komentar ispod moje pesme... Hvala ti od srca na tome... Raduje me!!!!
lp Milena
... in zaboli, ko postane ta pesem čudovita!
Čestitke za te verze!
Lp, Jošt Š.
Hvala od srca, Jošt Š..... Počastvovana sam i obradovana sam komentarom.
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!