najbliža sam sebi kad se raspolutim...
(soba guši
zidovi me lome)
o
da li znam šta vetru vraća sećanje?
(pod se diže
skačem sa dasaka
vetar beži i koluta
da li shvatitam ko sam?
kako se podvajam u senkama?
najbliža sam sebi kad ih pustim da odlete
svaka živi svoju pesmu
u balonu mesečine
shvatila sam!
rasparčanu,
mene vetar sažme
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!